Tajlandska kultura je prilično zanimljiva i bogata, a deo te kulture čini veliki broj festivala koje Tajlanđani obeležavaju svake godine. Većina njih je na neki način povezano sa budizmom – najbrojniji deo stanovništva čine upravo budisti.
Tako je Loy Krathong jedan od najpoznatijih i najposećenijih tajladskih festivala. Po važnosti je drugi, odmah iza tajlandske Nove Godine – Songkran. Loy Krathong se slavi u novembru, slavljenje festivala zavisi od lunarnog kalendara. Traje nekoliko dana ali glavni dan festivala pada uvek kada je pun mesec.
Ovaj veliki festival se obeležava u celom Tajlandu, ali u Čang Meju – drugi po veličini grad na severu ove zemlje se sreće sa još jednim izuzetno poznatim festivalom, a to je Yi Peng. Oba festivala se održavaju u novembru, a ove godine je baš slučaj da će se oni poklopiti. Glavni dan ova dva festivala će biti 23. Novembar.
Neredak je slučaj da mnogi koji nisu upoznati sa tajlandskom kulturom mešaju Loy Krathong i Yi Peng zbog blizine datuma. Neki Yi Peng smatraju delom Loy Krathonga. Istina je da ova dva festivala ni su ni na kakav način povezani. A pored toga Yi Peng se obeležava samo u Čang Meju.
Stoga, ćemo u narednim pasusima govoriti o svakom od ovih festivala zasebno, objasniti odakle potiču i kako se slave.
Loy Krathong – praznik svetlosti
U prevodu sa tajlandskog jezika Loy znači plutati, a Krathong je njihov naziv za paketić koji se pravi od listova i kore drveta banane. Taj paketić se pušta da pluta po reci poslednjeg dana festivala koji traje pet dana.
Ostali dani festivala se slave tako što se na ulicama organizuju razna dešavanja kao što su takmičenja lepote za devojke. Najlepša devojka ima veliku privilegiju da prva pusti svoj Krathong niz reku. Izbori lepote su obično praćeni spektakularnim vatrometima koji ostavljaju bez daha i meštane i turiste.
Tradicija biranja najlepše devojke se vezuje za trinaesti vek i kraljicu Nang Nopphamat za koju legenda kaže da je prva plutala dekorisanim splavom. Zato se izbori lepote za vreme festivala održavaju u njenu čast i drugi naziv za njih je „takmičenje kraljice Nopphamat“.
Kako se pravi Krathong i koja je njegova simbolika
Krathong se pravi od lišća i kore bananinog drveta, u njega se stavlja malo tradicionalne tajlandske hrane, cveće i sveća. Oni se mogu kupiti na ulicama uoči praznika. Za one koji bi malo bolje da upoznaju kulturu Tajlanda, organizuju se radionice gde vas volonteri uče kako da sami napravite svoj paketić.
Poneki paketići se da bi lakše plutali prave od stiropora, ali to nije preporučljivo, jer se za praznik pušta više stotina hiljada paketića koji zagađuju reku. Zato se više preporučuje da se držite tradicionalnih materijala, kao što je lišće bananinog drveta. Ovi materijali se brzo rastvore u vodi, a hranu neretko pojedu ribe.
Svaki deo Krathonga ima posebnu simboliku, nije slučajno što se pravi na ovakav način. Naime, sveća simboliše znanje i mudrost, mirišljavi štapići se vezuju za čistotu i saosećanje. Cvet koji se stavlja u paketić simboliše bogosluženje budističkih monaha. Njegova svrha je davanje počasti precima koji više nisu tu sa nama.
Tajlanđanima je ovaj praznik jako drag i on je suštinski vezan za vodu. Postoji mnogo priča zbog čega su oni počeli slaviti ovaj praznik. Veruje se da reke igraju veliku ulogu u njihovim životima, jer je Tajland pre više vekova zavisio uglavnom od poljoprivrede.
Svi oni poštuju reku, te ovim praznikom slave boginju reke – Pra Mae Khongkha. Puštanjem Krathong-a Tajlanđani se zahvaljuju reci na plodnoj godini i daju negativnim mislima i sećanjima da otplove zajedno sa rekom. Neki u svoje paketiće stavljaju stvari koje im bude ružna sećanja.
Reka pere sve negativno i nosi grehe sa sobom, ono što donosi jeste obećanje boljeg sutra do kojeg se stiže marljivim radom. Cilj je da tokom naredne godine u život uvede što više pozitivnih misli, meditacije, da se pije što više vode i stekne životna mudrost.
Gde se slavi Loy Krathong
Iako se obeležava po celom Tajlandu postoje tri lokacije koje su turistima najzanimljivije i gde je praznik ujedno i najveći. To su gradovi Čang Mei, Bangkok i Sukhotai.
Prema predanju grad Sukhotai je prvi u kome je počeo da se slavi Loy Krathong. I dan danas se preporučuje da dođete na ovo mesto ako želite na pravi način da doživite ovaj praznik.
U ovom gradu festival se obeležava pet dana i postoje razne manifestacije koje ga karakterišu pored puštanja Krathonga. Sve vreme se pušta tajlandska tradicionalna muzika, organizuju se razne parade i performansi uz tradicionalni izbor za lepoticu.
Ako planirate da posetite Tajland u novembru i da boravite u Bangkoku, dobra vest je da se Sukhotai nalazi u blizini Bangkoka. To znači da možete veoma lako naći prevoz do ovog naselja ako želite izbeći ogromne gužve u Bangkoku za vreme festivala, a istovremeno želite da vidite kako se on izvorno slavio.
Yi Peng u Čeng Maju
Loy Krathong je u Čeng Maju posebno zanimljiv zato što se neretko preklapa sa drugim veoma voljenim festivalom koji nosi naziv – Yi Peng. Ova dva festivala se slave iz drugačijih razloga, ali zbog sličnih datuma se neretko mešaju, pa mnogi za Loy Krathong vezuju festival lampiona. Istina je da se lampioni puštaju za vreme Yi Peng festivala.
Ako želite da posetite ovaj festival morate svoje prenoćište i prevoz rezervisati na vreme, jer se tada u Čeng Maju nalazi najviše turista. Yi Peng je među turistima poznat po tome što je fenomenalan za fotografisanje. Svake godine se održava spektakl, a glavno mesto okupljanja je Mae Jo univerzitet.
Vatromet je znak da je vreme da se pusti lampion, i tada se desetine hiljada lampiona vine u nebo. Da bi ste ovaj događaj uslikali iz pravog ugla neophodno je da dođete na vreme. Još od podneva se oko univerziteta okupljaju turisti, zauzimaju mesta, čekaju noć da bi napravili fenomenalne fotografije ovog događaja.
Koja je simbolika festivala?
Ovaj festival je usko vezan za budizam. Veruje se da potiče da tradicija puštanja lampiona potiče iz Indije u kojoj se smatra da je Buda boravio neko vreme. Simbolika lampiona pripisuje se legendi o „ptici koja nosi sveću“ i koja je jednom prilikom doletela do Bude i sa njim imala razgovor o vrlinama.
Ako se Buda poštuje to znači da će čovek u sledećem životu biti nagrađen sa ponovnim rođenjem (budisti veruju u reinkarnaciju) i životom koji će provesti u čistoti i sreći.
Puštanje lampiona za Tajlanđane znači da puštaju sve loše događaje i grehe koji su se dogodili u prošloj godini. Ako se lampion uspešno vine u vazduh to znači da će sledeća godina biti uspešna, a ako padne na zemlju ili se negde zakači to znači da će sledeća godina biti puna poteškoća i nesreće.
Noviji je običaj da se na lampion napišu želje, koje će biti ispunjene ako lampion odleti bez problema.
Svi lampioni su eco friendly, prave se od pirinčanog papira i bambusovog drveta, sa hepo kockicom u sredini. Topao vazduh je zarobljen u papiru što tera lampion da se odvoji od zemlje i poleti u vazduh. Kada kockica izgori lampion polako pada na zemlju. Kako su svi materijali biorazgradivi, veliki broj lampiona neće zagađivati životnu sredinu.
Nakon festivala volonteri koji učestvuju u njegovoj organizaciji skupljaju dogorele lampione.
Ipak, lampioni mogu biti potencijalno opasni kada ih vetar odnese na nezgodno mesto, što može dovesti i do nastanka požara. Upravo iz tog razloga je festival Yi Peng podržan i praćen od strane vatrogasaca i policije. Ovaj festival se održava samo u Čeng Maju baš iz razloga da se ne bi previše rizikovalo da dođe do nezgoda.
Bez obzira na to, Yi Peng i Loy Krathong predstavljaju definitivno jedne od najlepših festivala u Tajladu, koje morate posetiti ako hoćete iz prve ruke da upoznate zanimljivu kulturu ove zemlje.